Amor, pasión y traición dos blogos

ali mi se trenutno ne pise sapunica.
vjerojatno ce me uskoro uhvatit bolje raspolozenje, pa cu onda napravit par epizoda odjednom.
do tada dovidjorno

Jutro.
Mama Serpienta sjedi u udobnom naslonjaču. Sluge joj masiraju noge, potom donose svježu limunadu, namještaju jastuke pod leđima...
Ulazi Skalejo Skalinoza.
Spušta se na jedno koljeno, uzima ruku Mame Serpiente i ljubi je s poštovanjem.
- Majko... – započne...
- Šta majko! Nesposobni tupavče! – urla Mama Serpienta i lupa ga po glavi.
- Ali...majko...vi...šta... – muca strašni Skalejo.
- Misliš da nisam čula što se dogodilo u gradu? Zar je ova obitelj zaslužila da najstarijeg sina mlate neki maskirani balavci na trgu!? Sramotiš naše slavno ime bijedniče, mrš, miči mi se s očiju!
Skalejo zaprepašteno promatra majku. U sobu ulazi i Estrogena.
- Mama, odmorite se, nemojte se uzrujavati. Skalejo će osvjetlati svoju i našu čast i obraz – govori. Okreće se bratu...
- Je li tako??
Skalejo potvrđuje. Hodajući unatraške, izlazi iz sobe.

Podne.
S velike crkve Santa Maria de la Asuncion zvuk zvona razliježe se cijelim gradom.
Ciudad Rio u nedjeljnom je ruhu. Dame i gospoda vraćaju se s mise u otmjenim odijelima, uredno podšišana i umivena djeca trče trgom.
Iz otvorenih prozora šire se mirisi nedjeljnog ručka, kokošje juhe, pečenog mesa i krumpira, čuju se zvuci klavira, u sirotinjskim kućama buka posuđa i poneka svađa.
Sunce je visoko nad gradom.

Malo izvan grada, na velikoj livadi punoj tek izniklog cvijeća, slika je potpuno drugačija. Blaga izmaglica leluja nad mokrom travom, puše lagani vjetar, taman dovoljan da se sredinom livade povremeno prokotrljaju oni okrugli grmići koji se obično kotrljaju u filmovima i serijama kad puše jak vjetar, ali, kao što se može vidjeti, ponekad se prokotrljaju i kad puše lagan vjetar.

Na livadi je pet osoba. Na samom rubu šume, u rasklopivoj stolici, sjedi Muchacha Libra, s bijelim čipkastim rukavicama i lepezom, koja i nije prijeko potrebna, ali, eto, damski je. U ulozi neutralnih sekundanata su Reno i Hija, par žonglera iz lokalnog cirkusa.
Na sredini livade – Ariston i Lucha. Okrenuti leđima, samo pola koraka razmaknuti, sa samokresima u desnoj ruci stisnutim uz tijelo.
- Hip Hip! – vikne Hija.
Ariston i Lucha čvršće stisnu pištolje.
- Samo malo, samo malo! – prekida ih Reno. Obraća se Hiji, prigušenim glasom:
- Kakav hip hip, koji je tebi kurac?
- Pa tako se kaže!
- Hip hip? Jesi ti normalan?
- A dobro kako se onda kaže?
- Nisam siguran, ali sigurno nije hip hip
- Pa dobro šta onda da kažem?
- Hmmm....ajd ovako, reci "spremi....pozor...kreni!"
- Bezveze.
- Dobro, nemoj me sad jebat, ljudi čekaju, reci to
- A okej.

(reklame: Skandal na Dori! Sandi Cenov dobio bod u telefonskom glasovanju publike, iako nitko nije glasao za njega! Aleksandar Kostadinov ističe: prema pravilima posljednji dobija bod, bez obzira da li je dobio neki glas ili ne, Sandijeva mama se zaklinje: sine, pričali su nam dvojnici! Hrvatsku na Pjesmi Eurovizije predstavlja Plavi Orkestar s novim hitom "Bolje biti Srbin nego star".)


Hija pročisti grlo...
- Spremi....
Ariston i Lucha čvršće stisnu pištolje...
- Pozor...
Stisnu ih još malo čvršće, pomalo iznervirani...
- Kreni!
Ariston i Lucha kreću. Deset koraka. Svaki u svojem smjeru.
Vlada apsolutna tišina, ne čuju se čak ni ptice.
Muchaha Libra drhti...
Nakon deset koraka, Ariston i Lucha se okreću. Čuju se pucnjevi. I vrisak.
Jedno tijelo ostaje u travi.
Drugi mladić polako se pridiže. Drži se za krvavo zapešće.
Libra mu pritrčava. Zastane korak od njega.
Gleda ga u oči.
Smješka se.
Pomiluje ga nježno po licu.
- Da.... – prošapće.
- Da...želim s tobom u Ciudad del Blanco

Kočija se odličnom cestom kreće prema Ciudad del Regalu. Priroda je prelijepa, sunce grije kočijaša i jedinu putnicu.
Odjednom, kočija staje.
Espadrila pomalo uznemireno i zbunjeno naginje glavu da vidi što se dogodilo.
Odjednom, pored nje sjeda kočijaš.
- Djevojko, cijelim putem mislim na tebe, ne mogu više izdržati – govori, i ljubi je u vrat.
- Gospodine...ne....nemojte... – stidljivo šapće djevojka, obrazi su joj sve rumeniji, sve dublje diše, pokušava se obraniti, ali preslaba je...
Kočijaš joj podiže suknju, rukom miluje njeno golo koljeno...podiže ruku još više, a djevojka je stisne vrućim bedrima.
- Ne, nemojte...- jeca nemoćno.
Nasilnik spušta glavu na njena prsa, ljubi je između grudi čvrsto stegnutih korzetom.
Djevojka plače.

Cijenjeni gledatelji, zbog izravnog prijenosa 73. sjednice hrvatskog Sabora kasnimo s emitiranjem nove epizode sapunice "Amor, pasión y traición dos blogos". Prikazivanje se očekuje oko 13 sati.

U toploj sobi čuje se samo pucketanje kamina. Bestiela lagano pijucka čaj od šipka jučer ubranog na obližnjim planinskim obroncima. To je jedini čaj koji Bestiela pije i svakog jutra radnici na imanju Skalinoza odlaze na konjima u planine u berbu šipka.
Dok pije, istovremeno se gleda u malo ogledalce i nanosi puder na lijevoj strani vrata, tamo gdje se gospodin Hmudek malo previše zanio i ostavio trag ljubavnog ugriza.
Iznenada, ugleda pismo na stoliću. Zainteresirano, ali pomalo zabrinuto, uzima ga u ruke. Čita. Izraz njena lica se mijenja, oči joj se šire.
Napokon - vrisne!
- Neeeeeee!!!! Espadrila dijete moje!!!!!
U sobu uleće Skalejo.
- Šta se dereš? - naizgled nezainteresirano pita.
- Espadrila...moje dijete...ona...
- Šta to pričaš, šta je to - Skalejo ugleda pismo u Bestielinoj ruci i uzima ga:
Polako čita: Mamá querida! Le vi con seńor Hmudek en granero. Mi toda la vida es obviamente una mentira. Usted nunca me verá otra vez.
- Jebo vas taj prokleti španjolski!!!!! Oćeš mi reć koji kurac tu piše!?
- Otišla je...naša mala...naše dijete...otišla je - jeca Bestiela, ipak primjećujući određeno olakšanje što njen suprug nema pojma o španjolskom, iako je rođeni Španjolac.


U luci, mlada zgodna djevojka negdje žuri...
- Seńorita! Djevojko! Dođite, za vas besplatno - poziva je Gugo, ulični fotograf. Simpatičan i ljubazan, ipak svakodnevno mora otrpjeti i poneku sitnu provokaciju na račun činjenice da je Portugalac. Ipak, ostaje nasmijan i svima na usluzi.
- Oh, ne mogu, hvala vam puno, ali žurim, jako žurim, već kasnim, čekaju me u kavani "Punto" - odgovara mlada djevojka.
- Ali...ali...vi ste... - muca Gugo.
Djevojka na tren zastane.
- Vi ste...vi ste Ojos Marrones! Oh, oprostite moju nesmotrenost, ne znam kako vas nisam prepoznao, naravno, naravno, pa što će vama fotografija, sigurno ih imate tisuće. Dozvolite tek da vam kažem kako ste predivni i imate najljepši glas koji sam ikada čuo - priča Gugo uzbuđeno.
Djevojka se nasmije.
- Hvala vam, baš ste zlatni - odgovara, šalje mu poljubac.
Samo pažljivi promatrači u njenim očima mogu vidjeti sjenu tuge...

(reklamni blok: Djevojka u bijeloj majici kratkih rukava, s natpisom "Operix" preko povećih sisa i Mirko Fodor koji drži šaljivi mikrofon s golemom crvenom "glavom" stoje na Markovom trgu. Dolazi mercedes sa zatamnjenim staklima. Mirko se šeretski smije u kameru i namiguje. Iz automobila izlazi Jadranka Kosor, Fodor joj prilazi: "Dobar dan gospođo Kosor, jeste li se ikada pitali kako bi to bilo da već kasnite na saborsku sjednicu i onda se odjednom jako uprljate". Jadranka počinje odgovarati "Pa, naši dragi branitelji često...", no u tom trenutku šeret Mirko iz džepa vadi tubu senfa i šprica po njoj. Jadranka Kosor zaprepašteno gleda, no pridružuje se i djevojka, polijeva je kečapom, dečki iz televizijske ekipe prilaze s leđa i istresu joj na glavu kantu crvene boje. Jadranka vrišti, iz auta izleće osiguranje i brutalno mlati televizijsku ekipu. Ne i Mirka koji na vrijeme grabi Jadranku i držeći je jednom rukom za kosu, a drugom mašući nožem prisiljava osiguranje da se drži na rastojanju. Kamera odjednom pokazuje novi salon za pranje automobila /ženski glas govori: na Markovom trgu, odmah pored Sabora - "Operix" - operimo Hrvatsku!/, Mirko gura Jadranku unutra. Skrivene kamere pokazuju kako ona prolazi kroz goleme spužve, tuševe, krpe i brisače. Na drugoj strani izlazi sva mokra, raščupana i rasplakana - ali, besprijekorno čista. Mirko Fodor s kretenskim osmijehom stoji pred ulazom u salon za pranje automobila i govori "Operix - da bi vam automobil i država bili besprijekorno čisti")


Negdje na selu...
Na širokoj čistini okupila se skupina besprizornika. Odrpani, neoprani, neobrijani, zli. Na dugačkom stolu koji je u Ciudad Rio donio jedan švedski trgovac (danas duboko na dnu mora) posluženo je nekoliko pečenih pilića, besprizornici se otimaju za batake, glasno mljackaju, brišu masne ruke o zastrašujuće prljavu odjeću...kada hrane ponestane, počinju i gurkanja, koškanja, padaju prvi udarci...
Sve dok se ne začuje hitac.
Gužve nestane, okupljeni mutavo gledaju u smjeru iz kojeg se čuo zvuk.
Skalejo Skalinoza pojavljuje se na brežuljku...
- Štovana gospodo! U gradu se pojavio stranac koji se drznuo dići ruku na mene kao direktora svemira s validnim certifikatom koji potvrđuje moju titulu! Odjeven je u crno i na licu ima masku! U biti, poprilično liči na Zorroa! Jeste gledali film "Zorro - maskirani osvetnik"? - pita Skalejo, a zla družina klima glavom.
- E, pa onda znate kako izgleda! Jedino nema ono "Z", sve ostalo je isto - viče Skalejo.
- No, drugovi, to nije sve! Onaj koji mi donese njegovu glavu bit će nagrađen s deset tisuća zlatnika i moći će provesti noć s mojom kćerkom Espadrilom - urla Skalejo, a iz obližnje šume izleću ptice, vjeverice se zavlače dublje u krošnje, a lisice dublje u rupe.
- A sad idite! UAHAHAHAHAHAHAH!!!! - selom odzvanja Skalejov smijeh, nebo se zacrni, padaju prve kapi kiše, počinje olujni vjetar.
Prašinom se koturaju oni okrugli grmići koji se obično koturaju prašinom u filmovima i serijama kad puše jak vjetar.


Namrgođeni čovjek s lulom u ustima gleda ljupku djevojku, gotovo još djevojčicu, koja mu pred nos gura pozamašnu svotu pesosa.
- Molim vas seńor. Moram hitno u Ciudad del Regalo!
Djevojka se vidi samo s leđa...

Shania se sprema na spavanje. Pod njenim prozorom, u potpunoj sjeni, sjedi mladić. Lice mu se ne vidi od tame. Nešto piše. Shania zadrhti i odlazi na počinak.

U tri različita kreveta, u tri različita dijela grada, Muchaha Libra, Ariston i Lucha leže na leđima i gledaju u strop. Sutra je dan dvoboja.

Negdje u planini, gori logorska vatra. Bobelline i stari Libero Caida peku sljezove kolačiće.

Noć.

Ciudad Rio spava.

Shania sjedi na krevetu svoje djevojačke sobe. Njena majka Dandelia zabrinuto gleda u kćer.
- Što je dušo, znaš da meni sve možeš reći...
- Ne majko...ne mogu, ne još - zavapi Shania...i zamoli majku da ode.
Ona je tužno posluša.
Shania ispod jastuka izvlači pismo, otvara ga po stoti put toga jutra...
Šapuće: Negro y verde.. Las huellas en el polvo.. Los puentes de memorias de nińez.. Y la chica en una bicicleta.. En la lluvia. Verde y negro.. Miro el mundo de la colina.. El todo es tan muy lejos.. Y ar de gente tan pequeńo.. Y poco importante.. Verde - como río, cuando la sonrisa, cuando el crepúsculo.. Como césped, cuando ojos, cuando el pasado.. Negro - como universo, cuando la tierra, cuando la noche.. Como muerte, cuando la guerra, cuando el pasado.. Negro y verde.. Miro el mundo de la colina.. Y el todo es tan pequeńo.. Yo no lo puedo ver venida.. Con la lluvia.

- Ah, da me zli Skalejo čuje ubio bi me na licu mjesta. Taj okrutni čovjek ne dozvoljava da govorimo španjolski...oh, ali to pismo...tko ga je poslao...je li moguće da me Hile ipak voli....ili tko bi to bio...oh - sva rumena, Shania se prevrće po krevetu.


Na centralnoj gradskoj tržnici Ciudad Ria uobičajena vreva. Žamor prodavača i kupaca, miris ribe, orijentalnih začina i svježeg južnog voća.
Odjednom - tajac.
Ljudi se šutke razmiču, a namrgođeni čovjek dodatno ih odguruje svojim latkovima...
Skalejo Skalinoza ponovno je u gradu.
Na najbližem štandu uzima najveći ananas, s pojasa isuče ogroman nož i reže krišku. Trpa je u usta i mumlja:
- Koliko košta ovaj ananas mala?
Hrabra prodavačica Vacía drsko ga gleda u oči:
- Tri pesosa seńor.
- HAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA!!!!!! - Skalejov zastrašujući smijeh ori se trgom. Nogom udara štand, voće i povrće kotrlja se pločnikom, baš kao što se u filmovima i serijama kotrljaju oni okrugli grmići kad puše vjetar...
Na rubu suza, prodavačica ga ipak i dalje netremice gleda, susprežući osjećaje, ne želeći okrutnom moćniku pokazati strah i očaj.
Skaleja preplavljuje bijes. Drhti. Podiže ruku i sprema se ošamariti drsku djevojku...
Odjednom - tamna ruka hvata ga za zapešće. S nevjericom, Skalejo se osvrće i vidi u crno maskiranog neznanca. Gotovo isti trenutak osjeća bol u svojim slabinama, baš tamo gdje je udarila neznančeva čizma. Pognut, s izvrnutom rukom, Skalejo trpi neznančeve šamare. Narod na trgu i dalje je tih, zabezeknut. Samo u očima primjećuje se prigušena radost i pitanje - tko je taj stranac?

(reklame: Večeras u dnevniku RTL-a! Dadilja u Hrvatskoj! U hotelu Sheraton velika svečanost povodom jubilarne 50. reprize najgluplje humorističke serije u povijesti čovječanstva! Nova poruka s Kaptola: "Nismo mislili ništa loše kad smo rekli da razvedene treba poslati na otoke - imali smo na umu razvoj tih dijelova hrvatskog teritorija, danas gotovo nenastanjenih!", Šokantna proročanstva! Baba Milka iz Valpova gata iz logaritamskih tablica i najavljuje: Hrvatska ulazi u EU najkasnije do četvrtka, Severina pobjeđuje na pjesmi Eurovizije, a u teškoj prometnoj nesreći kombija i autobusa poginut će četvrtina stanovništva Slovenije!!)

Sjenik na velikom gospodarstvu obitelji Skalinoza. Bestiela u stegnutom korzetu s dubokim dekolteom duboko uzdiše...
- Oh, gospodine Hmudek, svo ovo vrijeme mislila sam na vas...
Šarmantni Hmudek, Slovak iz utopijskog mjesta Ciudad del Regalo, sa svojim uredno potkresanim brčićima, mirišljavom kožom i njegovanim rukama uzima Bestielu u zagrljaj. Ljubi je u vrat, brkovima joj golica grudi, rukama prelazi po cijelom tijelu.
- Oh, gospodine Hmudek, oh - jeca u zanosu Bestiela...
Na prozoru sjenika na trenutak se pojavljuje zaprepašteno Espadrilino lice...

Na središnjem trgu šeću Ariston i Libra.
- Ljubljena moja gospodična, ubrah za vas ovaj cvjetak, jer podsjećaše me odveć na vašu ljupkost. No, čekajte, čekajte, oh, ovo tako okrutno od mene bješe, jer prema vašoj ljepoti on tek skromna travčica jest - govori Ariston i predaje Libri još orošenu crvenu ružu.
Lagano zarumenjena, Libra mu, uz naklon, udijeli osmijeh.
Iznenada, pred njih staje Lucha. Skida bijelu rukavicu i njome udari po licu Aristona.
- Smatrajte da j...
Ne dovršava rečenicu jer ga Ariston tresne šakom posred nosa.
Lucha krvavog nosa stenje na podu, a Libra viče na Aristona:
- Zlosretniče! Plahi stvore! Zašto udariše, o, ti, mladića ovog? - šokirano pita Libra zbunjenog Aristona...
- Ali...djevo moja najdraža...pa on...on mene prvi udariše...
- To izazov na dvoboj bješe!
- Oh...ah...eh...ali....u Ciudad de Blancu kada netko te tako udariti slobodu uzme, ti slobodan jesi uzvratiti odmah...oh, krivo mi sada jest...
Ariston podiže mladića na noge...
- U redu - kaže Lucha, držeći se ravnodušno - u redu...smatrajte se izazvanim na dvoboj za čast ove mlade djeve. U 12 sati u nedjelju na velikoj livadi pored grada! Vama dajem slobodu da odaberete oružje!


kraj ove izrazito potresne epizode...

Puše vjetar. Umorni i sneni lučki radnici jedini su pokazatelj kako je zapravo zora, jer zbog tmurnog neba punog sivih oblaka vani je potpuno mračno.
U luku Ciudad Rio uplovljava pomalo oronuli, ali ipak još uvijek vidno skupocjeni jedrenjak.
Na palubi se pojavljuje lik. Prijek pogled. Mrko lice. Vadi rupčić iz džepa, usekne se i nemarno ga baca u more.
Ciudad Rio još uvijek mirno spava.
- Ne zadugo - promrmlja opaki Skalejo Skalinoza - ne zadugo...
Na tlo izlaze Skalejo, njegova okrutna žena Bestiela i ljupka, ali povučena i šutljiva kćer Espadrila.
Omaleni starčić nudi se da im ponese kofere do hotela, ali Skalejo ga, i ne skrenuvši pogled u njegovom smjeru, grubo gurne.
Starčić pada u more.
Jato galebova, uz krik, poleće i nestaje u daljini....

Ulice su puste, vjetar nosi one male okrugle grmiće koje vjetar nosi u serijama i filmovima...
Na trošnom, ispucalom zidu prekrivenom bršljanom, svježi plakat najavljuje nastup lijepe pjevačice Ojos Marrones.
Skalinoza otrgne plakat sa zida, trenutak pilji u njega svojim ledenim očima i potom ga progori cigaretom...

Ulice su puste, samo u daljini, čuje se pjevušenje, djevojka u prozirnoj haljini pleše na vjetru.
- Tko je ovo mama - tiho pita Espadrila.
- Libelula, ne mogu vjerovat, još uvijek pleše noću po ulicama, totalno je poludila - hladnim glasom odgovara Bestiela.

(reklame: Sutrašnji Nacional donosi! Napokon slavlje na Poljudu - u prijateljskom susretu Hajduk uvjerljivo svladao Rogera Federera 63:0! Anketa među stanovnicima Hrvatske pokazala: Slovenci su gori i od Crnogoraca koji su gori i od Srba koji su gori i od Bošnjaka što ne znači da su Bošnjaci okej! Incident na šahovskom susretu Hrvatska-SCG u Imotskom: Hrvatski šahisti tvrde “Srbi iz čista mira počeli bacati figure po sobi”, srpski uzvraćaju: “Da li je slučajnost da su naše figure bile baš crne boje?!”)

Prohladno jutro na selu. Stidljiva i lijepa djevojka Shania sjedi uz prozor i zamišljeno gleda u daljinu. U sobi je toplo, vatra pucketa u kaminu, a njen otac, Hure Gonzales, pomalo prljavih ruku, petlja nešto oko nekog golemog stroja. Stroj je visok oko tri metra, s bočne strane ispisana su slova “Ciruelo dos Monasterio Blanco”, pa se pretpostavlja kako je riječ o nazivu Huretovog vlastitog izuma. Stroj nalikuje na futuristički kotao za rakiju, što bi moglo objasniti i činjenicu da Hure upravo tovari šljive u poveći otvor na vrhu, jedva se održavajući na tronošcu.
- Tata... - zausti Shania...ali odmah zastane...i kihne.
Hure na trenutak zabrinuto pogleda svoju kćer jedinicu. Zima je bila duga, oštra, mjesecima je svaka večer odgovarala onoj staroj narodnoj “Noćas će zeko tražiti materu”, ali Hure baš i ne voli tu izreku, jer nigdje nije našao na pouzdan podatak da se mame zečice za hladnih noći negdje izgube pa ih mali zečići uplašeno traže...
Ipak, brine se za svoju Shaniu...
Oblači kožuh, uzima pušku i nož i izlazi u maglovito jutro. Za koji trenutak čuje se pucanj, skvičanje, ali i ljudski vrisak.
Kadar prikazuje Hureta kako kolje svinju i vadi joj plućnu maramicu, te odnosi istu svojoj miljenici da ispuše nos.
- Tata, kakav je to bio vrisak – zabrinuto ga pita Shania....
- Ma pusti ćeri, to je ona....
Prekida ga lom i buka u dvorištu, onda lupa na vratima, koja se otvaraju, a na njima stoji mlada djevojka s vjenčićem od zimzelenog lišća na glavi, ogrlicom od kestenja, papigom na lijevom, a hrčkom na desnom ramenu, te s dva dobermana na kratkoj uzici. Iza njenih nogu proviruju zečići, vjeverice, čak i jedan rakun.
- Ubojico suludi, oćeš ja da ti dam maramice od poliestera, budaletino jedna? Jel baš moraš da ubiješ svinju svaki put kad ti se kćer prehladi???!!!
- Slušaj ti Bobelline, jesi li ti pozvana u moju kuću? Nisi? Ajde briši odavde dok nisam zvao gazdu Dariusa, pa kad završiš u zatvoru ko će onda da ti pazi na životinje?
Gonzalesov žestok nastup šokira Bobelline. Oči joj se pune suzama bijesa, ali shvaća da nema izbora. Okreće se i trči prema svojoj kući.
Stari zemljoradnik Libero Caida na trenutak prekida posao, te pogledom punim ljutnje i nerazumijevanja pogleda prema Huretu, a onda sućutno prema djevojci koja trči u suzama, kao i prema svinji koja leži na dvorištu, olakšana za lijevu plućnu maramicu....



Prostrana gradska kavana, sa devetnaestostoljetnim štihom. Skupina za stolom u živom razgovoru
- Mislim da crni Pinot ipak nema premca u svijetu vina...
- Razumijem te moja Muchacha Libra, no ipak moram primjetiti kako bi naš današnji razgovor trebao teći u smjeru činjenice da je napokon stiglo proljeće – govori mladić, otkrivajući žuti jaglac u svojoj lijevoj ruci...
- Oh, Aristone, simpatičan si...poput francuske šansone koje sam se baš sada sjetila – odgovara djevojka...
Pred kavanom odjednom se čuje pjesma. Mladić sjetnog izgleda prebire po gitari i pjeva...
Uz zadovoljan osmijeh, Libra prilazi prozoru i vidi kako na klupici pred ulazom, mokar od kiše koja je padala cijelu noć, u izgužvanom odijelu, s velikim buketom cvijeća, grozničavo pišući sonete na tankom listiću papira, sjedi njen najveći obožavatelj, gospodin Lucha, sa svojim švalerskim brčićima, otmjenim šeširom i rukavicama na svojim delikatnim i osjetljivim rukama.




Pisali su nam obožavatelji, evo što su rekli:

· sve je super --- osim - što mene nema!! :'( (drugo ja od V. 27.03.2006. 23:09)
· ma bit ce te ne brini ;) (catcher 27.03.2006. 23:12)
· upicku! obozavam sapunice. ovo je prvi put da me oduseve reklame. zivijooooooo (Pajo Paksu 27.03.2006. 23:18)
· mene nema, nije fer :P. al je izvanredno :D (dirka 27.03.2006. 23:27)
· mrtav si, mrtav! :) koliko god bolesno bilo, zapravo je urnebesno smiješno. ako već nemaš talenta za pisanje MEMOARA, onda se možeš zaposlit kao scenarist sapunica. :) (haushinka, napad memoarima!!) P.S. tko ti kaže kad je utrka završila? :P (shani 27.03.2006. 23:31)
· Botonela kako da te nema!? pa ti si mladja sestra od Libre samo nisi u ovoj epizodi! pa kazem vam da vas svih ima :p (catcher 27.03.2006. 23:32)
· kakva sad utrka pobogu djevojko zaljubljena u Đeka iz Vil i Grejs? (catcher 27.03.2006. 23:33)
· uuuu, catcheru...ti to spremaš nešto ko santa barbara? sa 15 tisuća nastavaka!!! samo daj :) (mox 27.03.2006. 23:34)
· tako je, sad se pravi da NE znas! ona utrka. i otkrila sam šokantnu činjenicu o tvojim već objavljenim memoarima! 'premlad sam ja za memoare' my ass. i, btw, znaš da je google bolji od yahooa? :P (shani 27.03.2006. 23:41)
· :DDD vjenčići i životinje....hahahahah...gringo gringo..kad ja budem predsjednica imat ćeš zvijezdu svoju u aleji slavnih....:D:D:D:D a jel se zaljubim u sina Liberovog i rodim mu hrpu dječice u šumi i na kraju ostvarimo ljubav svoju iako tisuće prepreka na putu stoji??? (bobelline 27.03.2006. 23:53)
· predobro!! kečeru, legendo! valjam se po podu od smijeha! (otrovna 28.03.2006. 00:02)
· jebate, koja sapunjara! idem pročitati još jednom da pohvatam sve konce:) (boSSa 28.03.2006. 00:04)
· hahahaha isuse :))) da, tebi je stvarno dosadno u zivotu tratincice ti rascvjetale! :) makar, nije prava sapunica dok se neko ne zove po naci/fasistickom vodi i skriva si ime ko ja indeks :D (Smeđooka 28.03.2006. 01:23)
· hahahahahaha :D navuka si me na ovu sapunicu, ka sta nije uspjela nijedna druga!!! :D a da prodas scenarij, pa usput i zaradis?? :) fali mi sad jedan smajic koji pada na pod od smijeha.... :))))) (azra 28.03.2006. 01:54)
· Mio Dios, nema me desetak dana, dođem, otvorim tvoj blog i ugledam sebe kao okrutnu udanu ženu. S djetetom! Madre Maria, che passa, che passa con tigo? :))))) (beštijica 28.03.2006. 03:40)
· ide to tebi...kao nitko ne voli sapunjare a pogledaj koliko nas se zaljepilo od prve :-)))) ti si natural....javi se Huljiću pa možda napravi Villu Blogeriju za next sezonu :-) (Crna Mamba 28.03.2006. 03:40)
· Ajde pisi Milijana misure.. (stefica 28.03.2006. 04:40)
· ovo je odlično!!! reklame su genijelne :)))) hahahaha (izgubljena 28.03.2006. 08:14)
· “Da li je slučajnost da su naše figure bile baš crne boje?!” GOTOVA SAM! PADAM POD STOL U AGONIJI GRCENJA OD SMIJEHA!!!! L E G E N D O!!!!! BVAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA!!!! (zvoncica 28.03.2006. 08:14)
· hehehehehehe... možda do druge epizode stignem i ručak skuhat :))).. a jes' luuuud :))))) (vakuum 28.03.2006. 09:09)
· ;))))))))) lud si, lud, definitivno ;))))))))) (maslackica 28.03.2006. 09:14)
· eh, kad bi bar sapunice bile ovak bolesne, dobar post (trigona 28.03.2006. 09:25)
· ja si samo mislim sta je meni ovo trebalo, sad cete ocekivat nove nastavke stalno :( (catcher 28.03.2006. 09:56)
· E jesi ga na...pisao! Ja pročitala "...hrčkom na desnom ramenu, te s dva abdomena na kratkoj uzici." A ja sam kao normalna... Znaš na što me podsjeća ova priča? Na onaj (mislim - western) strip gdje iz prašnjave zemlje izlaze crvi, ogrisci od jabuka i slično. Ne mogu se sjetiti (sjeti se, Mujo!)... (Pjesma o jednoj mladosti 28.03.2006. 09:58)
· ...tako ti i treba kad otkrivaš svoje skrivene talente...niti jedna sapunica na svijetu nije završila bez bar stotinjak nastavaka...pa to očekujemo i od tebe...i naravno,mora ti gl.lik umrijeti i onda čudesno uskrsnuti.. :)))))) (wicked one 28.03.2006. 10:22)
· hehehe, lud si, to si dokazao već!!! ali plućna maramica!!! bljakiiii ;))) (morenza 28.03.2006. 10:27)
· mene zanima u kojoj točki je skalinoza cigaretom probušio lijepu pjevačicu. g? (hmudek 28.03.2006. 10:29)
· ovaj mi je glavnbi lik hnekako poznat... iako sam siguran da ne znam nikog takvog jer svatko tko se tako ponaša je debil i trebalo bi ga uškopit istim nožem kojim je hure izvadio tu plućnu maramicu..i da nisi normalan! (skalinovski 28.03.2006. 11:02)
· i da: zašto mene nema??? :P (skalinovski 28.03.2006. 11:02)
· a ako se espadrila tu slučajno pojavi onda je ovo za nju: ti si glupa i ti šuti ok! (skalinovski 28.03.2006. 11:03)
· sve je u redu samo fali...nešto mi fali..mmmm..mislim da je Valpovo. (estrogena 28.03.2006. 11:39)
· tko kaze da nema Valpova!!? za sat vremena je druga epizoda u kojoj se spominje misticni grad u istocnim pokrajinama! ne, ne, necu vam vise govoriti, gotovo, nestajem :D (catcher 28.03.2006. 11:46)
· a da radije uredniku predaš koji tekst.... mislim, ono, radno vrijeme i to... (ured_nick 28.03.2006. 12:25)
· neuki ured_niche drugu epizodu sam napisao jos jucer a narihtao da se objavi u 12.45 - evo ti pisem o festivalu putopisa :p (catcher 28.03.2006. 12:28)
· nestrpljivo ochekujem to remek - djelce (ured_nick 28.03.2006. 12:31)
· usput budi receno nemamo nijednu jebenu fotku s CEIK-ovih ekspedicija tako da poduzmi nesto (posalji Denisa da ode poslikat nesto u Ekvador) (catcher 28.03.2006. 12:33)
· pa valjda ti je jasno da ćemo napravit totalnu frku ako izbaciš bilo koji od 15793 nastavka! :oP i da... stvarno ne razumijem kako si se usudio ne spomenuti niti jednom skalinovskog! :o))))) (otrovna 28.03.2006. 12:34)
· KASNIŠ!!! ili su sad reklame? (estrogena 28.03.2006. 12:46)

- Comer con gusto papá - prošapće Espadrila stavljajući ocu na stol brižno pripremljen doručak.
Plahi Skalejo lupa šakom o stol, narančin sok se prolije, jaja i šunka poskoče u tavi. Urla:
- Koliko puta ti moram reći da u sapunici ne govorimo španjolski!?!?! Ko će nas razumjet ako ćeš se tu folirat sa španjolskim? Je li?? Je li?? - grubo trese svoju kćer kojoj suze teku niz lice...
- Oprosti tata - tiho šapće nesretna Espadrila.
Okrutni zemljoposjednik ustaje od stola, prilazi prozoru i gleda u grad. Ciudad Rio unatoč hladnom jutru postaje sve življi. Buka u luci, dovikivanje prodavačica na skromnoj i sivoj tržnici, vika djece...

Grupa mladih djevojaka kreće prema internatu.
- Maquinilla dušo, opet si sva u crnom - prijateljski prigovara Muchacha Libra jednoj od svojih prijateljica. Dok hoda povremeno se sapliće, jer u lijevoj ruci drži džepno izdanje novog ruskog romana koji joj svaka dva tjedna stiže konjskim zapregama čak iz Pariza.
- Nisam, gle, imam rozo na rinčici - ponosno odgovara Maquinilla. Potom zakašlje.
- Ah, draga, ne mogu shvatiti da tako pametna djevojka kao ti troši noći na te proklete ciganske zabave. Što vidiš u njima? Zar nije ljepše slušati majku kako prebire po klaviru??

Istovremeno, živu raspravu vode Shania i Botonela.
- Oh, kako ga volim moj Botonela - gotovo šapće Shania - oh kako ga volim. Ali, naša ljubav je nemoguća...
Prima se za čelo.
- Bože, mislim da imam vrućicu.
- Što ti je draga - uzvraća Botonela - pa ti si prekrasna, tko god da je on sigurna sam da ćeš ga odmah očarati!
- Oh, ne, ne, ti ne znaš...
- Reci draga, reci...
- Oh, Botonela, oh...
Shania joj tiho govori u uho....onda se odmiče...
Botonela zgranuto viče:
- Seńor Hile?? Ali...ali...moja draga Shania...pa on je...on...za njega kažu da voli muškarce!
Shania uzdiše. Na njenom lijepom licu pojavljuje se suza.


(reklame: u novom broju Nacionala Ivo Pukanić otkriva: “Nastavak agresije: Rajko Ležajić u WC-u hrvatskog veleposlanstva u Beogradu napisao “Ovo je Srbija”!”, “Kriminal za Guinessa: Nakon pljačke banke i silovanja službenice, ukradenim automobilom pregazio staricu, pucao na prolaznike, srušio kontejner i pisao grafite!”, “Nek susjedu crkne krava! Zagorski policajac prodao susjedu tri teško bolesne krave!"
Nakon završetka ove epizode specijalna emisija o neredima na atletskom mitingu u Novom Sadu. Hrvatski trkač tvrdi: “Postavili su mi prepone na stazu!”, a Srbi uzvraćaju “Hrvatski skakači s motkom
iz zraka slikali vojne objekte!”)


U velikoj manufakturi za proizvodnju pamučne robe, žarulja i tetrapačne ambalaže razgovaraju Venena i Segonda.
- Čula sam da se okrutni Skalejo vratio u grad - povjerenički govori Venena svojoj prijateljici.
- Nemoguće! Pa gazda Darius ga je protjerao s porukom da se nikad ne vraća!
Oko njih se okupljaju i druge radnice. Sa zabrinutim izrazom na licu slušaju strašne vijesti...tu su Perdida, Campanita, Ella, Maria Helena, Arándana...i mnoge druge.
- Da, ali navodno je novi gradonačelnik poništio sve ranije odluke i Skalejo je ponovno tu. Kažu da je čim je stupio na tlo zaurlao "Stigao sam bijednici!!! Bolje se sakrijte u mišje rupe!!! Hahahahahaha!!!!"
- Isuse! Baš i je "hahahahahaha" rekao!? - prestrašeno pita Segonda.
- Da, da. Zaklela mi se Libelula, ona ih je jedina vidjela.
- Oh moj Bože...oh moj Bože - sjeda na klupu jedna od radnica i počinje tiho jecati.
- Što je Whiskita, što je? - drma je Campanita...
- Moja...moja mala Monikinha...jutros je na ulici....ona i njena prijateljice se igraju snimanja filma...
Sve radnice sućutno gledaju kolegicu koja je u potrazi za srećom, s malom kćerkicom u Ciudad Rio došla iz okrutne istočne pokrajine. Za njihovo selo, Aldea Onda, nitko od njih do tada nije ni čuo...
Iznenada, Venena ih utišava!
- Psst, tiho! Tamo je Estrógena, ona i ona njena doušnica Pera.

Dvije djevojke prolaze manufakturom, smiju se i s prezirom gledaju na obične radnice.

- O da moja Pera, o da...vratio se moj brat! Vratio se moj Skalejo! Hahahahahahaha!

Muk. Vjetar manufakturom nosi one okrugle grmiće koje vjetar obično nosi ulicama u serijama i filmovima, ali može i manufakturama...
Debeli smeđi štakor u panici bježi u rupu.



I dalje stižu pisma u našu medijsku kuću:

· hehehe..ček da dođem k sebi:))) (estrogena 28.03.2006. 12:51)
· aaaahahaaaaaaahaaaahahahahaha ti imaš negdje popis zemljopisnih lokacija za koje nitko nikad nije čuo? i njihove nazive na svim jezicima? :o)) (otrovna 28.03.2006. 13:04)
· Prije su babe, kod moje bake u susjedstvu uredno okopavale svoje vrtove, a kad je moj bratić došao do ulaza u vrt i viknuo SAAAAAAANTA BAAAAARBARAAAAAAA.. sve babe su bacile štihače i otirčale unutra... Povijest se ponavlja.. hehehehehehe (vakuum 28.03.2006. 13:11)
· uf, meni uz te kugle (grmice?!) prasine koje nosi vjetar ide muzika od moriconea i vestern ugodjaj. a da pokusas sve uklopiti u takav neki ambijent??? :)))))))))) (zvoncica 28.03.2006. 13:12)
· još od dana kad je cijela nacija nestrpljivo iščekivala hoće li sitniš ikada saznati da je marisol njegova majka te uznemirenog iščekivanja nakon očne operacije esmeralde nije bilo ovoliko napetosti i uzbuđenja kao u ove dvije kratke, ali iznimno sadržajne epizode o životu sasvim običnih ljudi u, moglo bi se reći tipičnom primjeru hrvatskog provincijskog gradića! (skalinovski 28.03.2006. 13:14)
· e sestro estrogeno a di si bila da te moramo čekat dok sebi dođeš? i odakle onda komentar šalješ? hahahahahah *zluradi skalinejo smijeh* (skalinovski 28.03.2006. 13:15)
· kad malo bolje razmislim, te kugle (grmici???!!!!) mi se idealno uklapaju u ugođaj jednog misticnog grada u istocnim pokrajinama! ma to je to! (zvoncica 28.03.2006. 13:24)
· NAPOMENA: Braco mi se smije hahahaha a ja se smijem sa zluradim hehehehe, osobito kad gledam obične radnice. (estrogena 28.03.2006. 13:27)
· Skalejo brate, hvatala sam zraka u wc-u bez ventilacije..nego, što si mi donio s puta? (estrogena 28.03.2006. 13:31)
· čitava će istočna provincija zaplakat od muke kad ti darove iznesem (a koji su to - e morat ćemo pričekati iduće epizode) samo moram biti dobar s autorom da me ne bi kojim slučajem u idućim dijelovima slučajno mula opalila u glavu te da se moj lik na taj način povuče iz serije... i onda se ne daj bože pojavi moj dobri brat blizanac kojeg svi vole... uzas! (skalinovski 28.03.2006. 13:43)
· hahaha...umirem...reklame su ti predobre, ali ubaci negdje i onaj top shop: ako kupite tavu još danas, dobijete i kućnu ventilaciju, ali to još nije sve jer ako nazovete odmah, odvest ćemo vas besplatno u valpovo... :) (mox 28.03.2006. 13:44)
· ajme meni, ovo je predobro :) cak i reklame volim ... kad ce opet ? (Ingo 28.03.2006. 15:04)
· ja se saplićem i bez ruskih romana, vjeruj :P i, hm, je li shaniina nesretna ljubav možda vezana uz đeka? :) (DsK 28.03.2006. 15:39)
· Toliko brzo pišeš da ne stignem toliko brzo čitat!! (Bac 28.03.2006. 15:56)
· A jel mogu ja imat ljubavnika? Jebeš sapunicu bez ljubavnika. Kasnije kad mi dosadi uživanje s njim, mogu ga dat ubit. Jel može? (beštijica 28.03.2006. 16:16)
· :D hebi se. ali doći će do velikog zaokreta, jel tako?? veliki zaokret u kojem ce senor jack shvatiti da je oduvijek volio samo mene, ovako prelijepu i okrutno-stidljivu?? jel tako?? (vidi, nis on ne radi na tom svom poslu, sad ce mu gospon nick dati otkaz. hah) (shani 28.03.2006. 16:33)